Sve bajke imaju slične početke i završetke, ali naša bajka je drugačija. Zato smo je željeli podijeliti s vama. Ne samo da vam ispričamo svoju priču, već da vam omogućimo da doživite čaroliju na svoj način. Tako se rodila ideja o Gorskoj bajci i Jeli i Smreki, a četiri i pol godine kasnije pridružile su im se i Tisa i Borovica.
Dragi gosti, započnite pisanje svoje vlastite bajke u jednoj od naših kuća za odmor.
Naša priča, naša bajka
Jednostavno volim snijeg. Kada nam se rodilo prvo dijete, naša mala djevojčica, nekoliko godina nije padao snijeg u gradu u kojem živimo. Bila sam tužna zbog toga jer volim snijeg. Htjela sam da i ona doživi snježnu radost. To je potaknulo mog supruga i mene da potražimo zemljište i napravimo vikendicu u dijelu Hrvatske sa više snijega. Gorski kotar je bio logično rješenje – predivan planinski kraj, ne predaleko od Zagreba, a opet blizu i jadranskoj obali.
Tražili smo duže vrijeme, ali nismo uspjeli pronaći čarobno mjesto kakvo smo zamislili. I tada se dogodilo! Dok sam bila u bolnici, čuvajući drugu trudnoću, suprug me nazvao i rekao da je pronašao savršeno mjesto. Poslao mi je nekoliko fotografija. Bila je to ljubav na prvi pogled i odlučili smo kupiti to zemljište. Krajem 2011. godine, naša vikendica bila ja završena i nas četvero konačno smo uselili u nju.
Napokon je došao trenutak kojeg smo svi čekali – prva zima. Bilo je čarobno. Odlazili smo tamo svaki vikend. Ta kuća u planini s otvorenim kaminom i puno, puno snijega, postala je naš drugi dom.
S dolaskom proljeća, snijeg se polako počeo topiti i otkrivati nove čarolije. Nismo ni znali kakvom smo zapravo ljepotom bili okruženi. Odmah preko puta naše vikendice otkrili smo put koji vodi u šumu i shvatili da možemo šetati beskrajnim šumskim putevima, udisati i slušati prirodu, osjetiti šumu. Bila je to još jedna otkrivena čarolija. Nakon nekog vremena, kupili smo bicikle i počeli odlaziti sve dublje i dublje u šumu, otkrivajući sve više i više.
Nismo se zaljubili samo u naš novi dom već i u sve što ga okružuje i život tamo kao takav. Uvijek smo prepričavali naše doživljaje prijateljima i obitelji. Htjeli smo podijeliti dio naše sreće s njima pa smo i njih pozivali u našu bajku.
Ne mogu sa sigurnošću reći je li to bilo zbog sreće i mira kojeg smo tamo osjećali, ali odlučili smo proširiti našu obitelj za još jednog člana. Naš drugi sin rodio se 2013. godine, a vrijeme koje smo nas petero provodili u našem drugom domu i u prirodi koja ga okružuje, postalo nam je neprocjenjivo.
Sad su djeca narasla i imaju neke druge interese, ali suprug i ja još uvijek, svake zime iščekujemo prvi snijeg kao da ga nikad nismo vidjeli. Svakog proljeća veselo šećemo šumom kao da nikad nismo koračali tim putevima. Svakog ljeta otkrivamo nove planinarske staze i punimo srca i uspomene predivnim prizorima. Presretni smo što imamo mjesto gdje se možemo sakriti od svakodnevice i gdje možemo živjeti svoju bajku, a ponekad nam se pridruže i djeca i tad smo najsretniji.
Vlasnica
